Uvod u projektni menadžment međunarodnih projekata

Internacionalizacija je proces koji sveučilište vodi prema konkurentnom međunarodnom statusu u vidu rezultata istraživanja, kurikuluma, mobilnosti nastavnika i studenata. Mnogi su razlozi koji podupiru ovaj proces, počevši od akademskih razloga vezanih za kvalitetu istraživanja i poučavanja, zatim ekonomski razlozi prema kojima se na obrazovanje gleda kao na tržišnu robu, a na  istraživanje kao na ekonomsko dobro i konkurentsku prednost.

S druge strane, u sličnoj su situaciji i poduzeća koja žele razvijati inovativne proizvode i usluge, odnosno čiji bi se status i proizvodnja temeljili na razvoju i upotrebi modernih tehnologija, intelektualnih usluga i servisa. Dakle, o internacionalizaciji i konkurentnosti u međunarodnom prostoru istraživanja, razvoja i inovacija, trebaju voditi računa sva ona mala, srednja i velika poduzeća, koja se žele uklopiti u društvo znanja i u punoj mjeri razviti svoje potencijale.

Sljedeće pitanje je od posebne važnosti: Je li hrvatski sektor za istraživanje i razvoj (R&D) sposoban za vraćanje nacionalnog doprinosa Hrvatskoj putem dobivenih projekata, posebice prvih nekoliko godina? Na to pitanje postoje dosta oprečni odgovori. Ipak svi se slažu da je podizanje apsorpcijskog kapaciteta za europske fondove preduvjet za snažniji razvoj istraživanja u Hrvatskoj. 

Nadalje, da bi mogli odgovoriti na prethodno pitanje potrebno je uspostaviti sustav mjerenja postignuća u znanosti i istraživanju. U osnovi postoje dva osnovna modela evaluacije znanosti i istraživanja:

• Evaluacija na temelju rezultata i utjecaja (output/impact) koja se usredotočuje na  „proizvod znanja” (npr. članak, tehnološka naprava, doktorat itd.)
• Procjena kapaciteta, koja se temelji na evaluaciji sposobnosti za istraživanje, posebno za apsorpciju sredstava za projekte u znanosti i istraživanju i davanje doprinosa razvoju hrvatskog istraživačkog prostora.

U drugu ruku, možemo razgovarati o mogućnosti postizanja boljih rezultata apsorbiranjem fondova koji su nam dostupni i naš bi cilj u tom slučaju trebao biti povećavanje kapaciteta apsorpcije na različitim razinama, ali i korištenjem kapaciteta u javnom i privatnom sektoru.

U literaturi se kapacitet iskorištenja (engl. absorption capacity) poduzeća ili institucije definira kao sposobnost proizvodnje dobara i usluga, ali i sposobnost apsorbiranja sredstava i partnerstva koji su preduvjet razvoju. Možemo primijeniti ovu definiciju i na istraživačko-razvojni sektor te identificirati kritične komponente kapaciteta istraživanja kao i moguće načine njihova razvoja.

Okvirno, kapaciteti istraživanja sastoje se od:

• Ljudskih resursa (istraživači, asistenti i administrativno osoblje) i
• Fizičkog kapitala (znanstvena oprema i nužni troškovi vezani uz funkcioniranje sustava).

Drugim riječima, bitna su dva uvjeta: mora postojati dostatan izvor financiranja te dovoljno talentiranih istraživača koji mogu ostvariti odgovarajuću i svrsishodnu upotrebu sredstava. Ovdje je važno istaknuti da država mora kroz tijela ministarstava i sveučilišta utjecati na definiciju i kontrolu “odgovarajuće i svrsishodne upotrebe”.

U ovom kontekstu proučavamo nacionalnu (institucijsku) sposobnost apsorpcije međunarodnih projekta u znanosti i razvoju i zaključujemo da postoje sljedeće važne komponente:

• Znanstvena izvrsnost (ljudski resursi),
• Administrativna potpora (ljudski resursi),
• Infrastruktura institucija (fizički kapital),
• Pravni i strateški okvir (optimalna uporaba)